Pariz je daleko, ali do njega se može i cestom, od vrata do vrata. Evo kako izgleda taj put, automobilom ili autobusom.
Većina ljudi u Pariz leti. Ipak, postoje dobri razlozi za cestu: puno prtljage, selidba, putovanje s grupom koja želi i usputne gradove, ili jednostavno strah od letenja. Put od Zagreba do Pariza dug je, ali predvidljiv, ako se dobro isplanira.
Ruta i udaljenost
Od Zagreba do Pariza ima oko 1.400 km. Najčešća ruta vodi kroz Sloveniju i Austriju, zatim preko južne Njemačke, kroz Stuttgart i Strasbourg, do Pariza. Postoje i rute kroz Italiju i Švicarsku, ali ova je obično najbrža.
Čista vožnja traje oko četrnaest sati. S pauzama za gorivo, hranu i odmor, put realno traje šesnaest sati ili više.
Automobilom: jedan ili dva dana
Za putnike u automobilu s vozačem postoje dvije mogućnosti. Prva je put u dva dana, s noćenjem na pola puta, najčešće oko Stuttgarta ili Strasbourga. Vožnja je tada ugodna, a dolazak u Pariz poslijepodne drugog dana.
Druga mogućnost je put u jednom danu s dva vozača koji se izmjenjuju. To je brže, ali i skuplje, jer na put idu dvije osobe. Za većinu putnika bolji je put u dva dana: manje umora, sigurnija vožnja i noć u pravom krevetu.
Autobusom: dva vozača i noćna vožnja
Za grupu je autobus logičan izbor. Na tako dugom putu autobus vozi s dva vozača, jer jedan vozač ne smije voziti toliko sati u danu. Dva vozača mogu se izmjenjivati i noću, pa grupa može krenuti navečer i stići u Pariz ujutro.
Takav plan štedi noćenje na putu, ali grupa spava u autobusu. Mlađim grupama to obično ne smeta, a starijima je ugodnije putovanje s noćenjem. Oba plana su moguća, a izbor ovisi o grupi i budžetu.
Granice i dokumenti
Slovenija, Austrija, Njemačka i Francuska su u schengenskom prostoru, pa redovne granične kontrole nema. Države ipak povremeno uvode privremene kontrole, pa svaki putnik mora imati važeću osobnu iskaznicu ili putovnicu. Državljani zemalja izvan EU neka provjere trebaju li vizu.
Cestarine i vinjete
Na ovom putu plaćaju se cestarine u Hrvatskoj, vinjete ili cestarine u Sloveniji i Austriji te cestarine na francuskim autocestama. Njemačke autoceste za osobne automobile nemaju cestarine. Kod prijevoznika te troškove plaća vozač, a trebaju biti jasno navedeni u ponudi.
Ulazak u Pariz
Pariz ima zone niskih emisija i posebna pravila za turističke autobuse, uključujući mjesta gdje smiju iskrcati putnike. Zato je dobro unaprijed znati točnu adresu hotela. Vozač će planirati gdje je iskrcaj najbliži i najbrži.
Savjeti za putnike
- Ponesite jastuk za vrat i nešto toplije za noćnu vožnju.
- Uzmite hranu i vodu za prvi dio puta.
- Punjač za mobitel i slušalice čine dugu vožnju lakšom.
- Prtljagu koju trebate na putu držite uz sebe, ostalo u prtljažnik.
Što pitati prijevoznika
- Je li noćenje vozača uključeno u cijenu?
- Vozi li se s dva vozača ili s noćenjem?
- Jesu li cestarine i vinjete uračunate?
- Gdje će biti iskrcaj u Parizu?
- Kako izgleda povratak i koliko dana vozač ostaje?
Kada je let ipak bolji izbor
Cesta nije uvijek najbolje rješenje. Ako putujete sami ili u paru, s malo prtljage i bez potrebe za usputnim stajanjima, let je obično brži i jeftiniji. Cesta ima smisla kad je prtljage puno, kad putuje obitelj ili grupa koja inače plaća više karata, kad se seli dio kućanstva ili kad je putovanje samo po sebi dio doživljaja, s noćenjem u gradu na pola puta.
Za grupu od tridesetak ili četrdesetak ljudi autobus često izlazi povoljnije od zrakoplovnih karata, transfera do zračnih luka i prtljage, a grupa cijelo vrijeme putuje zajedno. Isplati se usporediti obje mogućnosti s istim datumima.
Ukratko
Zagreb–Pariz cestom je put od oko 1.400 km i šesnaestak sati s pauzama. Automobilom ga je najugodnije voziti u dva dana, a grupa autobusom može i preko noći, s dva vozača. Uz jasan plan i dokumente, to je dug, ali miran put do Pariza.
Tekst je opći savjet za planiranje. Pravila, cijene ulaznica i radno vrijeme provjerite na službenim stranicama prije puta.
.jpg){kind=link}
